Biokovska 3, 21000 Split

Izvor Jadro

Cijelo područje gradova Splita, Solina, Kaštela i Trogira, te općina Podstrana, Klis, Seget i Okrug vodom se opskrbljuje s krškog izvorišta rijeke Jadra, udaljenoog oko 4 km sjeverozapadno od središta Solina. Slivno područje Jadra seže duboko u zaleđe splitskog bazena i graniči sa slivovima izvora Pantana na zapadu, rijeke Čikole na sjeveru, i rijeke Cetine na istoku, a na osnovi dosadašnjih hidrogeoloških studija pretpostavlja se da površina sliva Jadra iznosi oko 300 km2. Novija istraživanja dokazala su da na istočnom rubu sliva Jadra i Žrnovnice postoji podzemna veza sa vodom rijeke Cetine.

Sam izvor rijeke Jadro nalazi se oko 2,5 km sjeverozapadno od Solina, na području Majdana na koti od 34,6 m n. m., a ukupna duljina rijeke do ušća u Solinski zaljev je oko 4,5 km. U srednjem toku se sastoji od glavnog korita i tri rukavca koja su oko 1,0 km prije ušća u more opet spojena u zajedničko korito. Najveći dio rijeke Jadro je reguliran, ali još uvijek ne u potpunosti. Kao značajno vodeno stanište, gornji tok ove rijeke je proglašen zaštićenim područjem prirode u kategoriji posebnog ihtiološkog rezervata. Srednja godišnja izdašnost izvorišta iznosi malo više od 9,0 m3/s, a srednji protjecaj u mjesecu kolovozu, kad je izdašnost izvorišta minimalna, iznosi oko 4,5 m3.

Voda izvora Jadra je kalcijsko-bikarbonatnoga tipa, sadržava razmjerno malen isparni ostatak, male je mineralizacije i ima malu ukupnu (11,9-12,3 °nj) i karbonatnu (10,3-11,0 °nj) tvrdoću. Voda izvora Jadra u sušnom dijelu godine sadržava malo više klorida od tipičnih krških voda, što je posljedica utjecaja potopljenih zaslanjenih izvora u akumulaciji Perući na rijeci Cetini. Srednje godišnje koncentracije klorida u Jadru iznosile su 13-22 mg/l, a sulfata od 8-36 mg/l. Voda Jadra sadržava malo otopljenog ugljičnog dioksida (oko 5 mg/l).

Prema geometrijskoj srednjoj vrijednosti broja bakterija u 100 ml, voda Jadra spada u I. razred kakvoće. Koncentracija otopljenoga kisika i BPK5 na izvoru Jadra udovoljava standardima za pitku vodu. Sadržaj amonijaka, proteinskog i ukupnog N i ukupnog P bio je niži od MDK. Najveći broj rezultata mineralnih ulja u Jadru iznosio je manje od 0,05 mg/l, najveći broj fenola bio je manji od 0,001 mg/l, a nijedan rezultat fenola nije prelazio 0,002 mg/l. Nijedan rezultat teških metala na izvoru Jadra nije prelazio MDK za pitku vodu. Voda izvora Jadra zamućuje se iznad 4 NTU 8,2-13,5% dana godišnje. Do zamućivanja dolazi za vrijeme jakih oborina, i obično takvo stanje traje razmjerno kratko. Glede bakterijskog zagađenja, voda izvora Jadra prije upuštanja u vodoopskrbni sustav kloriranjem se dovodi u higijenski ispravno stanje.

Izvor Jadra najznačajniji je objekt u vodoopskrbnom sustavu grada Splita. Zbog naglog razvoja grada došlo je do znatnih promjena u širem priljevnom području, ali i u neposrednoj blizini samog izvorišta. U zadnjih nekoliko godina došlo je do dinamične urbanizacije na području cijelog sliva, što nažalost uzrokuje i znatne negativne promjene u kakvoći podzemne vode, a posebno u odnosu na sve učestaliju pojavu prekomjernog zamućenja.

Posebno je potrebno komentirati raspoložive količine vode na vodozahvatima na Jadru i u budućnosti na Žrnovnici. Potrebne količine vode u maksimalnom danu sasvim vjerojatno neće se moći osigurati u svakom trenutku s izvorišta Jadra. Izvorište Žrnovnice, zbog male izdašnosti u ljetnom razdoblju, ne može dati znatan doprinos te je u prvom redu važno zbog svoje visinske kote od oko 80 mn.m. i mogućnosti gravitacijskog uključenja u sustav vodoopskrbe. Uključenje Žrnovnice, dakle, ima značenje u smislu smanjenja energetskih troškova rada sustava te , što je posebno važno, kao dodatna sigurnost u opskrbi vodom za slučaj izvanrednih okolnosti. Dodatne količine vode za područje splitskog bazena mogu se osigurati iz sliva Cetine (Prančevići) i s izvora Rude, što zasada nije potanje razrađivano. Također, izvor Pantan može služiti kao izvor tehnološke vode, posebno vode za potrebe poljoprivrede, a uz određenu tehnologiju pročišćavanja može služiti i za javnu vodoopskrbu.

Rimski bunar

Crpna stanica “Rimski bunar” sa zahvatom izgrađena je 1975.god. Sama kaptaža je dovršena 1972.god., a sastoji se od vertikalnog zahvatnog okna dubine cca 90 m i od dvije horizontalne drenažne galerije; zapadne duljine 18 m, te istočne duljine 230 m. Voda se zahvaća u vertikalnom bunarskom oknu , sa najniže kote crpljenja od 2,70 m.n.m. i tlači direktno u vodospremnik “Podošljak” sa kotom dna 144 m.n.m., odakle se gravitacijom transportira do potrošača na području Gustirne, Dograda, Vrsina, Poljica, Marine, Svinca i Podorljaka (koji je u Šibenskoj županiji). Izdašnost zahvata “Rimski bunar” omogućava crpljenje količine vode do 60 l/s.

Kakvoća vode je u najvećem dijelu godine zadovoljavajuća, dok u ljetnom sušnom periodu u vrijeme intenzivnog crpljenja izdašnost bunara pada i dolazi do zaslanjenja vode. Ako se usporedi sa vodom iz Jadra voda iz Rimskog bunara sadrži više klorida, sulfata i ima veću tvrdoću , što je posljedica utjecaja morske vode. Za potrebe vodoopskrbe voda se dezinficira kloriranjem.